Magnezijum meri koncentraciju u serumu minerala koji deluje kao kofaktor u stotinama enzimskih reakcija i stabilizuje razdražljivost nerava i srčanog mišića. Najveći deo magnezijuma u organizmu nalazi se unutar ćelija i u kostima, pa serum odražava samo mali deo ukupne količine. Govori uglavnom o apsorpciji u crevima i o obradi u bubrezima.
Za ovaj marker još nema rezultata.
Snižen magnezijum najčešće prati nedovoljan unos, hroničnu upotrebu alkohola, proliv ili malapsorpciju, primenu diuretika Henleove petlje i tiazidnih diuretika ili dugotrajnu upotrebu inhibitora protonske pumpe. Povišene vrednosti su ređe i najčešće odražavaju smanjeno bubrežno izlučivanje ili antacide i laksative koji sadrže magnezijum. Nizak magnezijum i sam može sprečiti da se kalcijum i kalijum vrate u normalu, zbog čega se proverava kada oni ne uspevaju da se koriguju. Pojedinačan rezultat izvan referentnog opsega zahteva ponavljanje i lekarsko tumačenje.
Hemoliza u uzorku lažno povišava vrednost, jer su eritrociti bogati magnezijumom, a normalan nivo u serumu ne isključuje iscrpljene zalihe unutar ćelija. Skorašnja suplementacija ili upotreba antacida pomera rezultat naviše. Magnezijum se tumači zajedno sa kalijumom, kalcijumom (ukupnim i jonizovanim), fosforom i funkcijom bubrega.
Referentne vrednosti su opšte vrednosti za odrasle i zavise od laboratorije, metode, uzrasta i pola. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — rezultate razmotrite sa svojim lekarom.