Antitijela na tireoglobulin usmjerena su na bjelančevinu u kojoj štitnjača pohranjuje hormon prije nego što ga otpusti. Drugi su biljeg imunosnog procesa u žlijezdi, a važna su i kao provjera interferencije kada se nakon liječenja raka štitnjače mjeri sam tireoglobulin. Test ne govori ništa o tome koliko hormona žlijezda stvara.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Povišene vrijednosti javljaju se kod autoimunog tireoiditisa i Gravesove bolesti, često uz antitijela na TPO, te u manjeg dijela osoba s urednom funkcijom štitnjače. Izolirana pozitivnost bez antitijela na TPO manje je specifična i česta je u osoba koje nikada ne razviju bolest štitnjače. U praćenju nakon raka štitnjače mjerljiva razina ponajprije upućuje na to da nalazi tireoglobulina mogu biti lažno niski. Svaki pozitivan nalaz liječnik tumači u kontekstu ostatka panela.
Testovi i granične vrijednosti znatno se razlikuju među laboratorijima, pa se vrijednosti iz različitih laboratorija ne bi trebale izravno uspoređivati, a dodaci biotina mogu iskriviti mjerenje. Nalaz je stabilan tijekom dana i na njega ne utječu obroci ni lijek za štitnjaču uzet toga jutra. Čita se zajedno s antitijelima na TPO te s TSH i slobodnim T4, a u praćenju raka uvijek u istom uzorku kao i tireoglobulin.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.