Testosteron je glavni androgen, koji nastaje uglavnom u testisima te, u manjim količinama, u jajnicima i kori nadbubrežne žlijezde. Uobičajeni test prikazuje ukupni testosteron, dakle zajedno udio vezan na transportne proteine i mali slobodni udio. Govori o gonadnoj osi i, neizravno, o signalima hipofize koji je pokreću.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Snižene vrijednosti u muškaraca najčešće prate zatajenje testisa, supresiju na razini hipofize ili hipotalamusa, pretilost, kroničnu bolest, uzimanje opioida ili glukokortikoida, a sklone su padu s dobi. Povišene vrijednosti u žena najčešće upućuju na sindrom policističnih jajnika ili na nadbubrežni izvor androgena; u muškaraca povišen nalaz obično odražava izvana unesen testosteron. Budući da razine transportnih proteina pomiču ukupnu vrijednost neovisno o onome što tkiva doista dobivaju, nalaz blizu bilo koje granice razlog je za ponovno testiranje i odlazak liječniku, a ne zaključak.
Lučenje slijedi dnevni ritam s jutarnjim vrhuncem, pa se uzorak obično vadi rano ujutro i natašte; akutna bolest, loš san i veliki napor prethodnog dana prolazno ga snižavaju. Ukupni testosteron čita se uz SHBG, koji određuje koliko ga je vezano, te uz LH i FSH, koji razlučuju testikularni uzrok od hipofiznog. Estradiol i prolaktin dodaju se kada slika upućuje na aromatizaciju ili na proces u hipofizi.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.