Fosfor mjeri anorganski fosfat u serumu, mineralnog partnera kalcija u kosti i sastavni dio ATP-a, staničnih membrana i nukleinskih kiselina. Njegovu razinu određuju unos hranom, apsorpcija u crijevu i bubrežno izlučivanje pod nadzorom paratireoidnog hormona i vitamina D. Govori uglavnom o bubrežnoj funkciji i o metabolizmu kosti i minerala.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Povišen fosfor najčešće odražava smanjeno bubrežno izlučivanje, a također i smanjeno aktivno paratireoidno tkivo, suvišak vitamina D ili opsežan raspad stanica koji oslobađa unutarstanične zalihe. Snižene vrijednosti najčešće slijede nakon prekomjerno aktivnog paratireoidnog tkiva, manjka vitamina D, malapsorpcije, kroničnog uzimanja alkohola, ponovnog hranjenja nakon gladovanja ili antacida koji vežu fosfate. To upućuje na područja koja vrijedi ispitati, a ne na dijagnozu, a liječnik odlučuje što dalje provjeriti.
Fosfor pada nakon obroka i nakon premještanja u stanice potaknutog ugljikohidratima ili inzulinom te pokazuje blag dnevni ritam, pa se daje prednost jutarnjem uzorku natašte. Hemoliza ga lažno povisuje. Čita se zajedno s kalcijem, magnezijem, alkalnom fosfatazom, vitaminom D, paratireoidnim hormonom i bubrežnom funkcijom, a ne sa skupinom natrij–kalij–klorid koja s njim dijeli panel.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.