Lipoprotein(a) mjeri određenu česticu koja prenosi kolesterol i nalikuje LDL-u, ali na sebi nosi dodatnu bjelančevinu, apolipoprotein(a). Njegova je koncentracija većim dijelom određena nasljeđem i ostaje razmjerno stabilna tijekom života, pa govori o nasljednoj sastavnici kardiovaskularnog rizika, a ne o trenutnoj prehrani ili načinu života. Obično se mjeri jednom, kako bi se osnovni rizik pojedinca smjestio uz ostatak lipidne slike.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Povišene vrijednosti najčešće odražavaju nasljednu varijantu koja stvara više te čestice i na razini populacije povezane su s ranijom aterosklerotskom bolešću srčanih arterija i sa suženjem aortnog zaliska. Razine mogu porasti i pri bubrežnoj bolesti, kod smanjene aktivnosti štitnjače i nakon menopauze. Niske vrijednosti nemaju prepoznato zdravstveno značenje i ne smatraju se nalazom. Povišen rezultat opisuje dugoročni rizik, a ne događaj koji je u tijeku, i pripada u razgovor s liječnikom o ukupnoj slici rizika.
Koncentracija jedva reagira na uzimanje uzorka natašte, doba dana ili nedavni obrok, ali aktualna upalna bolest ili infekcija može je privremeno podignuti, pa visok nalaz otkriven tijekom bolesti vrijedi ponoviti nakon potpunog oporavka. Testovi se razlikuju po tome izvještavaju li masu ili broj čestica, zbog čega je rezultate iz različitih laboratorija teško izravno uspoređivati. Čita se uz LDL kolesterol, ne-HDL kolesterol i apolipoprotein B, budući da oni opisuju opterećenje aterogenim česticama kojem se ova čestica pridodaje.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.