Sedimentacija eritrocita mjeri koliko se brzo crvene krvne stanice slegnu u stupcu krvi tijekom jednog sata. Taloženje se ubrzava kada bjelančevine plazme, ponajprije fibrinogen i imunoglobulini, potaknu stanice da se slažu jedna na drugu, pa je pretraga neizravan i sporo promjenjiv biljeg upale. Govori da se nešto događa, ali ne i što.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Povišena sedimentacija najčešće prati infekciju, ozljedu tkiva te kronične upalne i autoimune bolesti, a može biti izrazito visoka kod nekih reumatoloških i krvnih poremećaja. Raste i uz anemiju, trudnoću, starenje te jednostavno s vremenom nakon upalnog okidača, jer za događajem zaostaje nekoliko dana. Niske vrijednosti same po sebi nose malo značenja i povremeno se viđaju kod policitemije ili nepravilnog oblika crvenih krvnih stanica.
Rezultat ovisi o tome koliko je uzorak stajao prije analize, o temperaturi te o broju i obliku crvenih krvnih stanica, pa graničnu vrijednost ne treba pretjerano tumačiti. Tumači se uz C-reaktivni protein, koji reagira unutar nekoliko sati i brzo pada, i uz fibrinogen, koji je jedna od bjelančevina koje zapravo pokreću taloženje; liječnik čita to troje u odnosu na kliničku sliku.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.