Klorid je glavni negativno nabijeni ion izvan stanica i u pravilu izbliza prati natrij. Pridonosi osmolalnosti, raspodjeli tekućine i acidobaznoj ravnoteži, jer se izmjenjuje s bikarbonatom. Mjeri se uglavnom kako bi se precizirala slika koju daju ostali elektroliti, a ne sam za sebe.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Povišen klorid najčešće prati dehidraciju s gubitkom vode, a javlja se i kod metaboličke acidoze u kojoj se bikarbonat gubi putem crijeva ili bubrega, te nakon velikih količina fiziološke otopine. Snižen klorid najčešće slijedi nakon dugotrajnog povraćanja ili drenaže želučanog sadržaja, uz primjenu diuretika i kod kronične plućne bolesti sa zadržavanjem ugljikova dioksida. Budući da klorid prati natrij, promjene u istom smjeru kao natrij obično upućuju na vodenu ravnotežu, dok razilaženje upućuje na acidobazni poremećaj. Tumačenje pripada liječniku, a ne samom broju.
Vrlo visoke masnoće ili bjelančevine u krvi mogu iskriviti izmjerenu koncentraciju, a pripravci koji sadrže bromid ometaju neke metode. Nedavne infuzije, povraćanje ili diuretici na dan vađenja krvi pomiču nalaz. Klorid se čita zajedno s natrijem, kalijem i bikarbonatom, najčešće preko anionskog zjapa.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.