Ukupni bilirubin mjeri pigment koji se oslobađa pri razgradnji crvenih krvnih stanica i obradi u jetri, obuhvaćajući i frakciju već konjugiranu u jetri i frakciju koja je u krvi još vezana na albumin. Govori istodobno o dvoje: o brzini izmjene crvenih krvnih stanica i o sposobnosti jetre da preuzme, konjugira i izluči ono što ta izmjena stvara. Temeljni je marker jetrenog panela, a ujedno i tvar koja kod žutice boji kožu i bjeloočnice.
Za ovaj marker još nema očitanja.
Povišene vrijednosti najčešće slijede nakon ubrzane razgradnje crvenih krvnih stanica, nasljedne varijacije u konjugirajućem enzimu kao što je Gilbertov sindrom, oštećenja jetrenih stanica bilo kojeg podrijetla ili zapreke otjecanju žuči. Koje je od toga posrijedi obično se ne odlučuje prema ukupnoj vrijednosti, nego prema podjeli na direktnu i indirektnu frakciju. Niske vrijednosti imaju malu kliničku težinu i uglavnom se dalje ne ispituju. Pojedinačan nalaz izvan raspona razlog je da se pretraga ponovi i odnese liječniku, a ne zaključak sam po sebi.
Gladovanje, razdoblje slabog apetita, intenzivna tjelovježba, usputna infekcija ili nedostatak sna mogu umjereno podignuti brojku, što je najvažnije u osoba s Gilbertovim sindromom; hemoliza u epruveti i dugotrajno izlaganje uzorka svjetlu iskrivljuju je u oba smjera. Tumači se uz direktni bilirubin, koji razdvaja frakcije, i uz ALT, AST, GGT i alkalnu fosfatazu, koji razlučuju oštećenje jetrenih stanica od kolestaze. Pojedini lijekovi, među njima paracetamol, nimesulid, ceftriakson i ursodeoksikolna kiselina, razlog su da se prati tijekom vremena.
Referentne vrijednosti su opće vrijednosti za odrasle i ovise o laboratoriju, metodi, dobi i spolu. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim liječnikom.