Fosfor mjeri neorganski fosfat u serumu, mineralnog partnera kalcija u kostima i sastojak ATP-a, ćelijskih membrana i nukleinskih kiselina. Njegov nivo određuju unos hranom, apsorpcija u crijevima i bubrežno izlučivanje pod kontrolom paratireoidnog hormona i vitamina D. Govori uglavnom o bubrežnoj funkciji i o koštano-mineralnom metabolizmu.
Za ovaj marker još nema rezultata.
Povišen fosfor najčešće odražava smanjen bubrežni klirens, a i smanjenu aktivnost paratireoidnog tkiva, višak vitamina D ili opsežno razaranje ćelija koje oslobađa unutarćelijske zalihe. Snižene vrijednosti najčešće slijede nakon pojačane aktivnosti paratireoidnog tkiva, nedostatka vitamina D, malapsorpcije, hronične konzumacije alkohola, ponovnog hranjenja nakon gladovanja ili primjene antacida koji vežu fosfat. To ukazuje na područja koja vrijedi ispitati, a ne na dijagnozu, a ljekar odlučuje šta dalje provjeriti.
Fosfor pada nakon obroka i nakon pomjeranja u ćelije potaknutog ugljikohidratima ili inzulinom i pokazuje blag dnevni ritam, pa se preferira jutarnji uzorak natašte. Hemoliza ga lažno povisuje. Čita se zajedno s kalcijem, magnezijem, alkalnom fosfatazom, vitaminom D, paratireoidnim hormonom i bubrežnom funkcijom, a ne s grupom natrij–kalij–hloridi s kojom dijeli panel.
Referentni rasponi su opće vrijednosti za odrasle osobe i zavise od laboratorije, metode testiranja, starosne dobi i spola. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim ljekarom.