Glukoza u krvi je gorivo koje tijelo može odmah iskoristiti i koje se održava u uskom rasponu, uglavnom inzulinom i glukagonom. Mjerenje natašte pokazuje koliko dobro ta regulacija funkcioniše kada nekoliko sati nije bilo unosa hrane, pa govori o metabolizmu ugljikohidrata i o funkciji pankreasa. To je snimak jednog trenutka, a ne prethodnih sedmica.
Za ovaj marker još nema rezultata.
Povišena vrijednost natašte najčešće upućuje na poremećenu regulaciju glukoze ili na dijabetes, ali raste i kod akutne bolesti, stresa, liječenja steroidima i bolesti pankreasa. Niske vrijednosti su rjeđe i viđaju se kod dugotrajnog gladovanja, uz alkohol, uz neke lijekove i, rijetko, kod tumora koji luče inzulin. Dijagnoza počiva na ponovljenim mjerenjima i na dodatnim pretragama koje odredi ljekar, nikada na jednom broju.
Nalaz zavisi od stvarnog trajanja gladovanja, od sna, akutnog stresa i nedavne tjelesne aktivnosti, a u epruveti koja predugo stoji prije analize opada ako se ne koristi inhibitor glikolize; nekoliko čestih lijekova, uključujući tiazidne diuretike i beta-blokatore, umjereno ga pomjera. Čita se zajedno s HbA1c, koji daje prosjek posljednjih nekoliko mjeseci, te s inzulinom natašte, C-peptidom i indeksom HOMA-IR kada je pitanje inzulinska rezistencija.
Referentni rasponi su opće vrijednosti za odrasle osobe i zavise od laboratorije, metode testiranja, starosne dobi i spola. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim ljekarom.