Sedimentacija eritrocita mjeri koliko se brzo crvene krvne ćelije talože u stupcu krvi tokom jednog sata. Taloženje se ubrzava kada proteini plazme, prvenstveno fibrinogen i imunoglobulini, dovedu do slaganja ćelija, pa je test posredan i sporo pokretan marker upale. Govori da se nešto dešava, a ne šta.
Za ovaj marker još nema rezultata.
Povišena sedimentacija najčešće prati infekciju, oštećenje tkiva, hronična upalna i autoimuna stanja, a može biti izrazito visoka kod nekih reumatoloških i krvnih poremećaja. Raste i s anemijom, trudnoćom, starenjem i jednostavno s protokom vremena nakon upalnog okidača, jer za događajem zaostaje danima. Niske vrijednosti same po sebi imaju malo značenja i povremeno se viđaju kod policitemije ili nepravilnog oblika crvenih krvnih ćelija.
Nalaz ovisi o tome koliko je uzorak stajao prije analize, o temperaturi te o broju i obliku crvenih krvnih ćelija, pa se granična vrijednost ne bi smjela pretjerano tumačiti. Tumači se uz C-reaktivni protein, koji reaguje u roku od nekoliko sati i brzo opada, te uz fibrinogen, koji je jedan od proteina koji zapravo pokreću sedimentaciju; ljekar čita to troje u odnosu na kliničku sliku.
Referentni rasponi su opće vrijednosti za odrasle osobe i zavise od laboratorije, metode testiranja, starosne dobi i spola. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim ljekarom.