Kreatinin je otpadni produkt energetskog metabolizma mišića koji se iz krvi gotovo u potpunosti uklanja putem bubrega. Njegova koncentracija u serumu stoga služi kao rutinski pokazatelj koliko dobro bubrezi filtriraju. Budući da stvaranje ovisi o mišićnoj masi, ista vrijednost nosi različitu težinu kod krupnog, mišićavog tijela nego kod sitnog ili slabašnog.
Za ovaj marker još nema rezultata.
Povišen kreatinin najčešće upućuje na smanjenu filtraciju, bilo zbog dehidracije, akutnog oštećenja bubrega ili dugotrajnijeg oboljenja bubrega; lijekovi koji smanjuju protok krvi kroz bubrege, poput protuupalnih lijekova, također ga mogu podići. Snižene vrijednosti manje govore i najčešće se viđaju uz malu mišićnu masu, dugotrajnu nepokretnost ili trudnoću. Pojedinačna vrijednost izvan referentnog raspona razlog je da se test ponovi i da se o njemu razgovara s ljekarom, a ne zaključak o zdravlju bubrega.
Obilan mesni obrok, naporna tjelesna aktivnost u prethodnom danu, dodaci s kreatinom i dehidracija pomjeraju nalaz, pa se krv obično vadi u mirovanju i uz razumnu hidraciju. Neki lijekovi blokiraju izlučivanje kreatinina u tubulima bez promjene stvarne filtracije, pa bezopasno podižu vrijednost. Čita se uz eGFR, koji se iz njega izračunava, te uz ureu i cistatin C, koji pomažu razdvojiti učinak dehidracije od stvarnog gubitka filtracije.
Referentni rasponi su opće vrijednosti za odrasle osobe i zavise od laboratorije, metode testiranja, starosne dobi i spola. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim ljekarom.