Ukupni holesterol je zbir holesterola koji se prenosi u svim lipoproteinskim česticama u krvi — prije svega u LDL-u i HDL-u, uz manji doprinos čestica bogatih trigliceridima. Sam holesterol je strukturni sastojak ćelijskih membrana i preteča žučnih kiselina, steroidnih hormona i vitamina D. Ta vrijednost je gruba sažeta slika transporta lipida i dugoročnog kardiovaskularnog rizika.
Za ovaj marker još nema rezultata.
Povišene vrijednosti najčešće odražavaju kombinaciju ishrane i genetike, a izrazito visoki nalazi otvaraju pitanje porodične hiperholesterolemije; povisuju ga i hipotireoza, holestaza, nefrotski sindrom, loše regulisan dijabetes i pojedini lijekovi. Niske vrijednosti rjeđe su same po sebi razlog za zabrinutost, ali mogu pratiti hipertireozu, bolest jetre, malapsorpciju ili tešku bolest. Budući da ukupna vrijednost miješa aterogene i zaštitne frakcije, uredan ukupni holesterol može sakriti nizak HDL ili visok LDL, a povišen sam po sebi nije dijagnoza. Ljekar ga procjenjuje u kontekstu ukupnog kardiovaskularnog rizika.
Vrijednosti se pomjeraju uz nedavnu bolest, trudnoću, promjenu tjelesne mase i stanje štitne žlijezde, a prolazno padaju u sedmicama nakon akutne infekcije ili infarkta miokarda; položaj tijela i dugo postavljena poveska mogu ih blago podići. Statini poput atorvastatina i rosuvastatina ga snižavaju, dok ga pojedini antipsihotici i antidepresivi povisuju. Ukupni holesterol se čita uz LDL, HDL, trigliceride i non-HDL holesterol, uz dodatak apolipoproteina B ili lipoproteina(a) kada procjena rizika traži veću razlučivost.
Referentni rasponi su opće vrijednosti za odrasle osobe i zavise od laboratorije, metode testiranja, starosne dobi i spola. Služe za orijentaciju, ne za dijagnozu — o rezultatima razgovarajte sa svojim ljekarom.